DIDOVA PJESMA

 

Na hiljadu i devet stotina

Devedeset i druga godina

Nova pjesma, nova tamburica

Tamburašu ne priteži žice

Već opusti da pomalo zuje

Primakni se tko hoće da čuje

Ova pjesma nikog ne raduje.

O, moj pobro mi to dobro znamo

Posavinu napuštati moramo.

Jedne noći naređenje stiže

Da se vojska s položaja diže.

Nitko ne zna tko to naređuje,

Svatko hoda i u sebi psuje.

Nikakvoga objašnjenje nema

Svak‘ pakuje i po nešto sprema.

U selu se u’vati galama

Djeca viču gdje je moja mama.

Mama kravu u štalu povela

Al‘ se krava od mame otela.

Htjela mama kravu da pomuze,

Pa da djeci udrobi kuruze,

A sad vide, od tog ništa nema

Mama drugu hranu djeci sprema.

Ljudi bježe i sve ostavljaju,

Kuda idu oni i ne znaju.

Svatko bježi prema Bosanskom Brodu

Netko svome najmilijem rodu.

Tko u Brodu familije nema

On se dalje za pješake sprema.

Od Žeravca do Bosanskog Broda

Pune ceste svakakvoga naroda.

Jedni sjede, jedni kavu piju

Jedni plaču, a drugi se smiju.

Jedni nazad kući se vraćaju

Da još nešto malo pospremaju.

Tko imade neku limuzinu

On tovari nešto na brzinu.

Bože, dragi, mili i presveti

Ljudi su se smeli u pameti.

On je svoje konje ostavio,

A pješke je dalje nastavio.

On ostavlja puna kola stvari,

A za njih dalje i ne mari.

Najlon vreću on u ruci ima

Tako nam je braćo bilo svima.

Najlonka je po prirodi bijela

Tu je njemu imovina cijela.

Kroz Kolibe i kroz Brodsko polje

Tuda nam je putovati najbolje.

Ide narod širom preko njiva

Nitko ne zna što se s njima zbiva.

Jedni su se nazad povratili

Četnici su njih zarobili.

Da vidite mili moji ljudi

Kako četnik sa batino sudi,

Da vidite braćo moja graje

On udarat nikad ne prestaje.

Braćo moja neka dobro znate

Kako strada Jurike Ćose Mate.

On upade u dušmanske ruke

I podnese prevelike muke.

Jedni plaču, a drugi se smiju

Jedni Matu po leđima biju.

Jadni Mate ništa i ne znade

U Doboju se s dušom rastade.

Bilo ih je dosta zarobljenih

I na Savi poslije razmijenjenih.

Kad pređosmo preko rijeke Save

Ide narod k’o bez svoje glave.

U Gašincu logor se osniva

Tu se dosta izbjeglica sliva.

Tko god nema familije svoje

Nadrljo je milo janje moje.

Ima ljudi srca plemenita

Svakog prima, ništa ga ne pita.

Niti tko je, ni što ima

On svakoga rada prima.

Svakome je bilo milo

Što je vrijeme lijepo bilo

Pa se lakše živit‘ može

  Kad je čovjek suhe kože.

Nema blata, nema kiše,

Pa se odmah lakše diše.

Kod Broda se sve ustavi

Položaj se novi napravi.

Nit‘ se pije, nit‘ se hrani

Da se barem Brod obrani.

Svatko ide k’o bez glave

Svatko hoće preko Save.

Tu se daju marke i dolari

Da se netko odatle izbavi.

Tu su ljudi zaradili pare,

Grdne pare marke i dolare.

Tu se krade što se ukrast može,

Pljačkaju sve do gole kože.

Tko sa novcem nema ništa reći

Preko Save on će teško prijeći.

Idu ljudi ko bez glave

Samo da prijeđu preko Save.

Ima daski i balvana

U Hrvatskoj on osvanu.

Sad se svako svjetlo gasi

Da se samo život spasi.

A sad treba domovnica

Zatim odmah putovnica.

Tko je prvi nekud iš’o

sa pasošem on je prišo.

Ti su ljudi dobro prošli

Na dobra su mjesta došli.

Amerika, Engleska

Švicarska, a i Švedska

Danska, Finska i Norveška.

Tu se dosta izbjeglica primi

Među njima nađosmo se i mi.

Mi iz Bosne, papir iz Hrvatske

Hoće Švede da se otarase

al‘ se Švede odmah prisjetiše

privremene vize naložiše.

Vele Švede sad je rat pri kraju,

Pa će odmah povratiti raju.

Amerika sad mir priprema

O kom više pogovora nema.

U Dejtonu gradu Amerike

Da vidite prevelike vike.

Dvadeset dana pregovori traju

Grmi, gori samo se svađaju.

Psuje Slobo Tuđmanovu strinu

Ti ćeš meni dati Posavinu.

Tuđmanu se to odmah dopade

I od prve on na to pristade.

Tu se sada nešto drugo krije

Taj ugovor stoji od ranije.

Odmah Tuđman sjednicu sastavi

Da dogovor on neki napravi.

Braćo moja, sad morate znati

Posavinu Srbima ću dati

Posavina Slobodanu dika

To će biti Srpska republika.

Na sve strane uvati se vriska

Posavino republiko srpska

Tuđman hoda, ubrzano diše

Tjera Zubka da odmah potpiše.

Zubak neće za to ni da čuje

Naređenje takvo da poštuje.

Posavcima dat će te na znanje

U Grahovu dobit će imanje.

Zemlje može dobiti koliko hoće

Samo tamo n uspijeva voće.

U Grahovu kome nije dobro

On u Drvar nek‘ se preseli pobro.

Tu su srpski stanovnici bili

Živjeli su, a nisu pomrli.

I u Glamoč ako netko želi

On i tamo može da preseli.

Posavci se sa time ne slažu

Oni ‚vako svom narodu kažu

U Orašju sabor nastaviti

I u njemu odluku donjeti

Posavinu mi nećemo dati

Prilić nije smio potpisati

Jer on nikog ovlaštenja nema

Da on našu Posavinu mijenja.

Posavino rasadnik Hrvata

Od Triglava dole do Banata.

Nema mjesta gdje nema Hrvata

Posavskoga roda i poroda.

Uvijek ih je pratila nezgoda

U drugom su svjetskom ratu bili

I velike nevolje podnili.

U to ratu nevolje su bile

Rođenu su braću zavadile.

Jedan brat na Titovoj strani

Drugi svoju nezavisnost brani.

Maršal Tito iz Moskve kreće

On Hrvatske nezavisne neće.

Neće Tito što Hrvati nude

U Zagrebu on neće da bude.

Hoće Tito Jovanku ženiti

Pa u kuću Jovanki ode.

Sad Hrvati nemaju slobode

On Hrvate iz Srbije bira

Kako bira tako likvidira.

Pa da vidiš moj premili brate

Što Hrvati u Blajburgu pate

Tu ih kolju, solju posipaju

U duboke jame ih bacaju.

Tu je mnoga izginula raja

Tri hiljade od plehanskoga kraja.

Pune biše najbolje mladiću

To su braci Ante Paveliću

Izda Ante svoju braću milu

Ostavi ih na samom cidilu.

Bježi Ante preko bijelog svijeta

Do Brazila nitko mu ne smeta.

Svaki Hrvat sad veselo gleda

Opet Hrvat na prijestolje sjeda.

Misle ljudi nema više rata

Tito ne zna ni rođenog brata

Ako Titu u glavuči sine

I bratu će glavu da otkine.

U Berlinu ujiti se graja

Berlin pade devetoga maja.

Hitler sebi život oduzima

Nikog nema da uživo snima.

Berlin pade, a Odžak ostade.

Mjesec dana tude borbe traju

Mladi momci još se ne predaju.

Rajkovac je dobar borac bio

Dobru vojsku sebi sastavio

Dobru vojsku i dobre junake

Po tri brata sve od jedne majke.

Veliko se čudo dogodilo

Partizana puno izginulo.

Kad vidješe da tako ne može

Pa se bore za vlastite kože.

U ponoći proboj učiniše

U velike šume se spustiše.

Nikome se ne smiju predati.

Koji usti odmah će ga klati.

Podjele se u grupice male

Pa se kriju sve na tuđe štale.

Oni mladi što bradu nemaju

U žensku se odjeću spremaju.

Braćo moja velika je vika

U šumi je bilo i četnika.

Sad se skupa kriju i brane

Što imaju skupa se hrane.

Tude zakon o izdaji vrijedi

Danas jednog, sutra drugog sredi.

Ko večeru šumnjacima dade

Pet godina robije dopade.

Još i drugo daje mu na znanje

Cijelo mu se uzima imanje.

Eto tako stradaše ti ljudi

Maršal Tito po svom sudu sudi.

Višak redom od svakoga traži

Nikakva žalba za njega ne važi.

U selu se uvatila jeka

Uvodi se obaveza mlijeka

Petsto litara obaveze traže

A Perava trista kila važe.

U svemu je obaveza jaka

Pa je težak život za seljaka.

U brigadu svak je moro ići

Nikog to nije moglo obići.

Nije braćo tako dugo bilo

Brzo je se vrijeme promijenilo.

Granica se tada otvorila

Mnoga raja odmah se iselila.

Ide narod ide dobre volje

Tad je život krenio na bolje.

Tad su ljudi pare zaradili

Dobre kuće sebi sagradili.

Ljudi vani pare zarađuju

Grade kuće i djecu školuju.

Izgradismo škole i domove

I uz njih sale za sportove.

Omladina veselo se kreće

Nepismena više biti neće.

Koji može na studij ide

Tude bolje perspektive vide.

Mnoga bolest ovaj narod muči

Najviše se medicinsko uči.

Oni momci što se manje muće

Zanatsku žele da izuče.

Netko bravar, netko za zidare

Glavno da se zarađuju pare.

Braćo moja sve će lijepo biti

Dok će nam se Tito razboliti.

U Ljubljani Tito bolovaše

A Srbi se za rat pripremaše.

Titu su nogu odrubili

Ne bili mu život produžili.

Badava je nema ni govora

Tko se rodi taj umrijeti mora.

To je bilo baš mjeseca Maja

U Ljubljani ufati se graja.

Umre Tito i nema ga više

I odmah ga za Beograd spremiše

U Beogradu će Tita sahraniti

Stalno straže na grobu će biti.

Politiku Tito dobro znao

Nesvrstane on je osnovao.

Došli ljudi iz cijeloga svijeta

Nitko ništa nikom ne pometa.

Saučešće svi Jovanki daju

I neki se s njom upoznaju.

Uzdisaji sad se tuda čuju

U žalosti knjigu upisuju.

Sada Tita tude sahraniše

Stalnu stražu na grob postaviše.

Sad Slobodan naređenje piše

Četrnaesti kongres sastaviše.

Dnevni red će na kongresu biti

Albanski se ne smije govoriti

I u školi mora tako biti

Srpski jezik mora se učiti.

Na kongresu gužva se ufati.

Slovenci hoće kongres napuštati

Slovenci se brzo prisjetiše

I Beograd odmah napustiše.

Sad se vid moj premili bato

Sad se vidi da će biti zato.

Sad se vidi što se tude zbiva

Velika se Srbija osniva.

Slobo stvara neku novu pravu

Svi će Srbi u jednu državu.

Sa Kosova miliciju uze

I odmah im oružje oduze.

Silna vojska na Kosovo dođe

I Albance progoniti pođe.

Sve je Slobo dobro naredio

Rukovodstvo srpsko postavio

 Hazem Vlasi protiv tog se diže

I odmah mu optužnica stiže.

Sve je srpsko na Kosovu sada

Jer Slobodan sa Kosovom vlada

Pa da vidiš za miloga brata

Sad se vidi da će biti rata.

Slovenci granicu uzeše

Barikade cestom postaviše

I rat odmah s vojskom nastaviše.

Slovenci pametni su bili

Za tri dana rat su završili.

U Hrvatskoj bojevi se biju

Hoće Slobo veliku Srbiju.

To Hrvati neće dopustiti

Bolje nam je svima izginuti

Tad kasarne biše opkoljene

Mnoge od njih biše zarobljene.

I u Kninu Srbi dižu viku

Proglasuju Srpsku republiku.

Hrvatski se narod organizuje 

Izvana oružje kupuje.

Tad kasarna varaždinska pade

Sve oružje sad nama ostade.

Nešto kupi, nešto zarobismo

Svakog dana sve bolje stojimo.

Sad se Srbin prema moru kreće

To Hrvatska dozvoliti neće

Na Zadar su silno navalili

Hrvati se nisu pokorili.

Sad se vojska povlačiti mora

Eto vama vaša Crna Gora.

U Boki to je more vaše.

A ovo je ovdje  samo naše.

Na sve strane sad se babo širi

Nema nikog da narod izmiri.

Sad narod u Bosni jauče

Armija se u Bosnu povuče.

Banja luku oni zauzeše

Republiku srpsku proglasiše.

I u Kninu puno vojske biše

I oružje teško ostaviše.

Braćo moja poznato je svima

Milan Martić komande uzima.

Sad se Martić cijelom snagom bori

Misli jadan Zadar da razori.

I u svojoj zapovijedi piše

I Vodice da izbriše.

Jer bo Srbin nikad nema mira

I Drniš se odmah okupira.

I topove oni sada vuku

I Šibenik počeše da tuku.

Hrvati se odmah organizuju

I Srbima vako poručuju:

Nećeš srbo izaći na more

Tvoje more je kod Crne Gore.

Nasred puta nered se napravi

Jadni narod tenkove ustavi.

Jadni narod počeo da plače

Junački na tenkove skače.

Skoči sprijeda i mitraljez skida 

Vide Srbi da prolaza nema

Da se njima crni kolač sprema.

Sada Srbi imaju u planu

Srušiti će na Peruči branu.

Eksploziva puno postaviše

Hvala Bogu srušiti je ne mogu.

I položaje tada učvrstiše

S topovima borbu nastaviše.

Haubice sad udaraju

I gradove naše razaraju.

Sad će Srbe da ujede guja

Sprema im se Bljesak i Oluja.

To je bilo u mjesecu Maju

Slavoniju Srbi napuštaju.

Bježe Srbi, žalosna im nana

Širom bježe preko Okučana.

Tad je velika brzina bila

Mnoga vojska srpska izginila.

Mnoga vojska srpska zarobljena

I istraga odmah provedena.

Da vidite moji mili ljudi

Zločincima na mjestu se sudi.

Sve ih odmah redom saslušaju

Na slobodu neke puštaju.

Svi koji su na spisku koljača

Njima će se dijeliti druga plaća.

Sve zločince na sud izvoditi

I svakom posebno suditi.

Sad su Srbe uhvatile muke

Jer su pali u hrvatske ruke.

Oni sami više i ne znaju

Dali da idu ili da ostaju.

Crvenog se križa prihvatiše

I Hrvatsku odmah napustiše.

Svaki Srbin sad je dobro znao

Na povratak da on gubi pravo.

Amerika sad potajno kaže

Iste mjere za krajinu važe

Sve što treba mi ćemo vam dati

To ne smijete nikom kazivati.

Srušit ćemo sustav i radare

Avionsku pistu i hangare.

Tad Hrvati brzo navališe

Srpsku vojsku mnogu zarobiše.

Tu je bilo dosta aviona

Tenkova i teških topova,

Zarobismo mnogu municiju

Postavismo svoju policiju.

Policiju na granicu sjeli 

Što Hrvatsku sad od Bosne dijeli.

Sad se druga uhvatila frka

Osta Zagreb bez svog načelnika.

Oporba je izbore dobila

Načelnika svoga postavila.

Al je Franjo učio od Tita

Da nikoga ni zašto ne pita.

On postavlja tko je njemu mio

Svoj položaj dobro učvrstio.

Gdje za dobrog hadezeovca čuje

On ga odmah sutra odlikuje.

Svakog dana on medalje dijeli

Svoj položaj učvrstiti želi.

Tu izbori sad moraju biti

Vidjet ćemo tko će pobijediti.

Ja sam ovu pjesmu sastavio

Unucima svojim ostavio

Kad odrastu nek je oni čitaju

Pa nek oni o tom prosuđuju

Tko prodade  njima djedovinu

Nek mu jebu pizdu materinu…

 

 

Jozo Marijić-Čorbina