Video - Marijici iz Kuline 2005 Video - Marijici iz Kuline 2005
DIDOVA
PJESMA
Devedeset
i druga godina
Nova
pjesma, nova tamburica
Već
opusti da pomalo zuje
Primakni
se tko hoće da čuje
Ova
pjesma nikog ne raduje.
O,
moj pobro mi to dobro znamo
Posavinu
napuštati moramo.
Jedne
noći naređenje stiže
Da
se vojska s položaja diže.
Nitko
ne zna tko to naređuje,
Svatko
hoda i u sebi psuje.
Nikakvoga
objašnjenje nema
Svak'
pakuje i po nešto sprema.
U
selu se u'vati galama
Djeca
viču gdje je moja mama.
Mama
kravu u štalu povela
Al'
se krava od mame otela.
Htjela
mama kravu da pomuze,
Pa
da djeci udrobi kuruze,
A
sad vide, od tog ništa nema
Mama
drugu hranu djeci sprema.
Ljudi
bježe i sve ostavljaju,
Kuda
idu oni i ne znaju.
Svatko
bježi prema Bosanskom Brodu
Netko
svome najmilijem rodu.
Tko
u Brodu familije nema
On
se dalje za pješake sprema.
Od
Žeravca do Bosanskog Broda
Pune
ceste svakakvoga naroda.
Jedni
sjede, jedni kavu piju
Jedni
plaču, a drugi se smiju.
Jedni
nazad kući se vraćaju
Da
još nešto malo pospremaju.
Tko
imade neku limuzinu
On
tovari nešto na brzinu.
Bože,
dragi, mili i presveti
Ljudi
su se smeli u pameti.
On
je svoje konje ostavio,
A
pješke je dalje nastavio.
On
ostavlja puna kola stvari,
A
za njih dalje i ne mari.
Najlon
vreću on u ruci ima
Tako
nam je braćo bilo svima.
Najlonka
je po prirodi bijela
Tu
je njemu imovina cijela.
Kroz
Kolibe i kroz Brodsko polje
Tuda
nam je putovati najbolje.
Ide
narod širom preko njiva
Nitko
ne zna što se s njima zbiva.
Jedni
su se nazad povratili
Četnici
su njih zarobili.
Da
vidite mili moji ljudi
Kako
četnik sa batino sudi,
Da
vidite braćo moja graje
On
udarat nikad ne prestaje.
Braćo
moja neka dobro znate
Kako
strada Jurike Ćose Mate.
On
upade u dušmanske ruke
I
podnese prevelike muke.
Jedni
plaču, a drugi se smiju
Jedni
Matu po leđima biju.
Jadni
Mate ništa i ne znade
U
Doboju se s dušom rastade.
Bilo
ih je dosta zarobljenih
I
na Savi poslije razmijenjenih.
Kad
pređosmo preko rijeke Save
Ide
narod k'o bez svoje glave.
U
Gašincu logor se osniva
Tu
se dosta izbjeglica sliva.
Tko
god nema familije svoje
Nadrljo
je milo janje moje.
Ima
ljudi srca plemenita
Svakog
prima, ništa ga ne pita.
Niti
tko je, ni što ima
On
svakoga rada prima.
Svakome
je bilo milo
Što
je vrijeme lijepo bilo
Pa
se lakše živit' može
Kad je čovjek suhe kože.
Nema
blata, nema kiše,
Pa
se odmah lakše diše.
Kod
Broda se sve ustavi
Položaj
se novi napravi.
Nit'
se pije, nit' se hrani
Da
se barem Brod obrani.
Svatko
ide k'o bez glave
Svatko
hoće preko Save.
Tu
se daju marke i dolari
Da
se netko odatle izbavi.
Tu
su ljudi zaradili pare,
Grdne
pare marke i dolare.
Tu
se krade što se ukrast može,
Pljačkaju
sve do gole kože.
Tko
sa novcem nema ništa reći
Preko
Save on će teško prijeći.
Idu
ljudi ko bez glave
Samo
da prijeđu preko Save.
Ima
daski i balvana
U
Hrvatskoj on osvanu.
Sad
se svako svjetlo gasi
Da
se samo život spasi.
A
sad treba domovnica
Zatim
odmah putovnica.
Tko
je prvi nekud iš'o
sa
pasošem on je prišo.
Ti
su ljudi dobro prošli
Na
dobra su mjesta došli.
Amerika,
Engleska
Švicarska,
a i Švedska
Danska,
Finska i Norveška.
Tu
se dosta izbjeglica primi
Među
njima nađosmo se i mi.
Mi
iz Bosne, papir iz Hrvatske
Hoće
Švede da se otarase
al'
se Švede odmah prisjetiše
privremene
vize naložiše.
Vele
Švede sad je rat pri kraju,
Pa
će odmah povratiti raju.
Amerika
sad mir priprema
O
kom više pogovora nema.
U
Dejtonu gradu Amerike
Da
vidite prevelike vike.
Dvadeset
dana pregovori traju
Grmi,
gori samo se svađaju.
Psuje
Slobo Tuđmanovu strinu
Ti
ćeš meni dati Posavinu.
Tuđmanu
se to odmah dopade
I
od prve on na to pristade.
Tu
se sada nešto drugo krije
Taj
ugovor stoji od ranije.
Odmah
Tuđman sjednicu sastavi
Da
dogovor on neki napravi.
Braćo
moja, sad morate znati
Posavinu
Srbima ću dati
Posavina
Slobodanu dika
To
će biti Srpska republika.
Na
sve strane uvati se vriska
Posavino
republiko srpska
Tuđman
hoda, ubrzano diše
Tjera
Zubka da odmah potpiše.
Zubak
neće za to ni da čuje
Naređenje
takvo da poštuje.
Posavcima
dat će te na znanje
U
Grahovu dobit će imanje.
Zemlje
može dobiti koliko hoće
Samo
tamo n uspijeva voće.
U
Grahovu kome nije dobro
On
u Drvar nek' se preseli pobro.
Tu
su srpski stanovnici bili
Živjeli
su, a nisu pomrli.
I
u Glamoč ako netko želi
On
i tamo može da preseli.
Posavci
se sa time ne slažu
Oni
'vako svom narodu kažu
U
Orašju sabor nastaviti
I
u njemu odluku donjeti
Posavinu
mi nećemo dati
Prilić
nije smio potpisati
Jer
on nikog ovlaštenja nema
Da
on našu Posavinu mijenja.
Posavino
rasadnik Hrvata
Od
Triglava dole do Banata.
Nema
mjesta gdje nema Hrvata
Posavskoga
roda i poroda.
Uvijek
ih je pratila nezgoda
U
drugom su svjetskom ratu bili
I
velike nevolje podnili.
U
to ratu nevolje su bile
Rođenu
su braću zavadile.
Jedan
brat na Titovoj strani
Drugi
svoju nezavisnost brani.
Maršal
Tito iz Moskve kreće
On
Hrvatske nezavisne neće.
Neće
Tito što Hrvati nude
U
Zagrebu on neće da bude.
Hoće
Tito Jovanku ženiti
Pa
u kuću Jovanki ode.
Sad
Hrvati nemaju slobode
On
Hrvate iz Srbije bira
Kako
bira tako likvidira.
Pa
da vidiš moj premili brate
Što
Hrvati u Blajburgu pate
Tu
ih kolju, solju posipaju
U
duboke jame ih bacaju.
Tu
je mnoga izginula raja
Tri
hiljade od plehanskoga kraja.
Pune
biše najbolje mladiću
To
su braci Ante Paveliću
Izda
Ante svoju braću milu
Ostavi
ih na samom cidilu.
Bježi
Ante preko bijelog svijeta
Do
Brazila nitko mu ne smeta.
Svaki
Hrvat sad veselo gleda
Opet
Hrvat na prijestolje sjeda.
Misle
ljudi nema više rata
Tito
ne zna ni rođenog brata
Ako
Titu u glavuči sine
I
bratu će glavu da otkine.
U
Berlinu ujiti se graja
Berlin
pade devetoga maja.
Hitler
sebi život oduzima
Nikog
nema da uživo snima.
Berlin
pade, a Odžak ostade.
Mjesec
dana tude borbe traju
Mladi
momci još se ne predaju.
Rajkovac
je dobar borac bio
Dobru
vojsku sebi sastavio
Dobru
vojsku i dobre junake
Po
tri brata sve od jedne majke.
Veliko
se čudo dogodilo
Partizana
puno izginulo.
Kad
vidješe da tako ne može
Pa
se bore za vlastite kože.
U
ponoći proboj učiniše
U
velike šume se spustiše.
Nikome
se ne smiju predati.
Koji
usti odmah će ga klati.
Podjele
se u grupice male
Pa
se kriju sve na tuđe štale.
Oni
mladi što bradu nemaju
U
žensku se odjeću spremaju.
Braćo
moja velika je vika
U
šumi je bilo i četnika.
Sad
se skupa kriju i brane
Što
imaju skupa se hrane.
Tude
zakon o izdaji vrijedi
Danas
jednog, sutra drugog sredi.
Ko
večeru šumnjacima dade
Pet
godina robije dopade.
Još
i drugo daje mu na znanje
Cijelo
mu se uzima imanje.
Eto
tako stradaše ti ljudi
Maršal
Tito po svom sudu sudi.
Višak
redom od svakoga traži
Nikakva
žalba za njega ne važi.
U
selu se uvatila jeka
Uvodi
se obaveza mlijeka
Petsto
litara obaveze traže
A
Perava trista kila važe.
U
svemu je obaveza jaka
Pa
je težak život za seljaka.
U
brigadu svak je moro ići
Nikog
to nije moglo obići.
Nije
braćo tako dugo bilo
Brzo
je se vrijeme promijenilo.
Granica
se tada otvorila
Mnoga
raja odmah se iselila.
Ide
narod ide dobre volje
Tad
je život krenio na bolje.
Tad
su ljudi pare zaradili
Dobre
kuće sebi sagradili.
Ljudi
vani pare zarađuju
Grade
kuće i djecu školuju.
Izgradismo
škole i domove
I
uz njih sale za sportove.
Omladina
veselo se kreće
Nepismena
više biti neće.
Koji
može na studij ide
Tude
bolje perspektive vide.
Mnoga
bolest ovaj narod muči
Najviše
se medicinsko uči.
Oni
momci što se manje muće
Zanatsku
žele da izuče.
Netko
bravar, netko za zidare
Glavno
da se zarađuju pare.
Braćo
moja sve će lijepo biti
Dok
će nam se Tito razboliti.
U
Ljubljani Tito bolovaše
A
Srbi se za rat pripremaše.
Titu
su nogu odrubili
Ne
bili mu život produžili.
Badava
je nema ni govora
Tko
se rodi taj umrijeti mora.
To
je bilo baš mjeseca Maja
U
Ljubljani ufati se graja.
Umre
Tito i nema ga više
I
odmah ga za Beograd spremiše
U
Beogradu će Tita sahraniti
Stalno
straže na grobu će biti.
Politiku
Tito dobro znao
Nesvrstane
on je osnovao.
Došli
ljudi iz cijeloga svijeta
Nitko
ništa nikom ne pometa.
Saučešće
svi Jovanki daju
I
neki se s njom upoznaju.
Uzdisaji
sad se tuda čuju
U
žalosti knjigu upisuju.
Sada
Tita tude sahraniše
Stalnu
stražu na grob postaviše.
Sad
Slobodan naređenje piše
Četrnaesti
kongres sastaviše.
Dnevni
red će na kongresu biti
Albanski
se ne smije govoriti
I
u školi mora tako biti
Srpski
jezik mora se učiti.
Na
kongresu gužva se ufati.
Slovenci
hoće kongres napuštati
Slovenci
se brzo prisjetiše
I
Beograd odmah napustiše.
Sad
se vid moj premili bato
Sad
se vidi da će biti zato.
Sad
se vidi što se tude zbiva
Velika
se Srbija osniva.
Slobo
stvara neku novu pravu
Svi
će Srbi u jednu državu.
Sa
Kosova miliciju uze
I
odmah im oružje oduze.
Silna
vojska na Kosovo dođe
I
Albance progoniti pođe.
Sve
je Slobo dobro naredio
Rukovodstvo
srpsko postavio
Hazem Vlasi protiv tog se diže
I
odmah mu optužnica stiže.
Sve
je srpsko na Kosovu sada
Jer
Slobodan sa Kosovom vlada
Pa
da vidiš za miloga brata
Sad
se vidi da će biti rata.
Slovenci
granicu uzeše
Barikade
cestom postaviše
I
rat odmah s vojskom nastaviše.
Slovenci
pametni su bili
Za
tri dana rat su završili.
U
Hrvatskoj bojevi se biju
Hoće
Slobo veliku Srbiju.
To
Hrvati neće dopustiti
Bolje
nam je svima izginuti
Tad
kasarne biše opkoljene
Mnoge
od njih biše zarobljene.
I
u Kninu Srbi dižu viku
Proglasuju
Srpsku republiku.
Hrvatski
se narod organizuje
Izvana
oružje kupuje.
Tad
kasarna varaždinska pade
Sve
oružje sad nama ostade.
Nešto
kupi, nešto zarobismo
Svakog
dana sve bolje stojimo.
Sad
se Srbin prema moru kreće
To
Hrvatska dozvoliti neće
Na
Zadar su silno navalili
Hrvati
se nisu pokorili.
Sad
se vojska povlačiti mora
Eto
vama vaša Crna Gora.
U
Boki to je more vaše.
A
ovo je ovdje samo naše.
Na
sve strane sad se babo širi
Nema
nikog da narod izmiri.
Sad
narod u Bosni jauče
Armija
se u Bosnu povuče.
Banja
luku oni zauzeše
Republiku
srpsku proglasiše.
I
u Kninu puno vojske biše
I
oružje teško ostaviše.
Braćo
moja poznato je svima
Milan
Martić komande uzima.
Sad
se Martić cijelom snagom bori
Misli
jadan Zadar da razori.
I
u svojoj zapovijedi piše
I
Vodice da izbriše.
Jer
bo Srbin nikad nema mira
I
Drniš se odmah okupira.
I
topove oni sada vuku
I
Šibenik počeše da tuku.
Hrvati
se odmah organizuju
I
Srbima vako poručuju:
Nećeš
srbo izaći na more
Tvoje
more je kod Crne Gore.
Nasred
puta nered se napravi
Jadni
narod tenkove ustavi.
Jadni
narod počeo da plače
Junački
na tenkove skače.
Skoči
sprijeda i mitraljez skida
Vide
Srbi da prolaza nema
Da
se njima crni kolač sprema.
Sada
Srbi imaju u planu
Srušiti
će na Peruči branu.
Eksploziva
puno postaviše
Hvala
Bogu srušiti je ne mogu.
I
položaje tada učvrstiše
S
topovima borbu nastaviše.
Haubice
sad udaraju
I
gradove naše razaraju.
Sad
će Srbe da ujede guja
Sprema
im se Bljesak i Oluja.
To
je bilo u mjesecu Maju
Slavoniju
Srbi napuštaju.
Bježe
Srbi, žalosna im nana
Širom
bježe preko Okučana.
Tad
je velika brzina bila
Mnoga
vojska srpska izginila.
Mnoga
vojska srpska zarobljena
I
istraga odmah provedena.
Da
vidite moji mili ljudi
Zločincima
na mjestu se sudi.
Sve
ih odmah redom saslušaju
Na
slobodu neke puštaju.
Svi
koji su na spisku koljača
Njima
će se dijeliti druga plaća.
Sve
zločince na sud izvoditi
I
svakom posebno suditi.
Sad
su Srbe uhvatile muke
Jer
su pali u hrvatske ruke.
Oni
sami više i ne znaju
Dali
da idu ili da ostaju.
Crvenog
se križa prihvatiše
I
Hrvatsku odmah napustiše.
Svaki
Srbin sad je dobro znao
Na
povratak da on gubi pravo.
Amerika
sad potajno kaže
Iste
mjere za krajinu važe
Sve
što treba mi ćemo vam dati
To
ne smijete nikom kazivati.
Srušit
ćemo sustav i radare
Avionsku
pistu i hangare.
Tad
Hrvati brzo navališe
Srpsku
vojsku mnogu zarobiše.
Tu
je bilo dosta aviona
Tenkova
i teških topova,
Zarobismo
mnogu municiju
Postavismo
svoju policiju.
Policiju
na granicu sjeli
Što
Hrvatsku sad od Bosne dijeli.
Sad
se druga uhvatila frka
Osta
Zagreb bez svog načelnika.
Oporba
je izbore dobila
Načelnika
svoga postavila.
Al
je Franjo učio od Tita
Da
nikoga ni zašto ne pita.
On
postavlja tko je njemu mio
Svoj
položaj dobro učvrstio.
Gdje
za dobrog hadezeovca čuje
On
ga odmah sutra odlikuje.
Svakog
dana on medalje dijeli
Svoj
položaj učvrstiti želi.
Tu
izbori sad moraju biti
Vidjet
ćemo tko će pobijediti.
Ja
sam ovu pjesmu sastavio
Unucima
svojim ostavio
Kad
odrastu nek je oni čitaju
Pa
nek oni o tom prosuđuju
Tko
prodade njima djedovinu
Nek
mu jebu pizdu materinu…
Jozo Marijić-Čorbina